+387 63 400 260 info@herzegovinabike.ba POSTANI ČLAN/PARTNER
+387 63 400 260 info@herzegovinabike.ba POSTANI ČLAN/PARTNER

Franjevački samostan Rama – Šćit

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije Rama-Šćit

Na poluotoku Šćitu, okružen Ramskim Jezerom, jednim od najljepših bisera Bosne i Hercegovine, nalazi se Franjevački samostan Šćit. Samostan u Rami su podigli franjevci u 15. stoljeću. U proširenom i preuređenom samostanskom dvorištu svoje mjesto našle su vrijedne umjetničke skulpture.

Kršćanstvo se u ramskom kraju ukorijenilo vrlo rano. Naziv Rama prvi put se spominje u 12. stoljeću. Tada hrvatsko-ugarski kraljevi počinju svojoj tituli dodavati i izraz “rex Ramae” (kralj Rame). God. 1482. Turci su osvojili Ramu i pod njihovom je vlašću ostala četiri stoljeća. Franjevci, koji u Bosni djeluju od konca 13. stoljeća, podigli su samostan u Rami najvjerojatnije u 15. st., prije dolaska Turaka.

Crkva

Kad je 1863. godine bivši provincijal fra Anto Vladić došao za župnika u Ramu, kanio je tražiti ferman (dopuštenje) za gradnju crkve te početi radove oko njezina podizanja. Tek je 1873. godine započeo gradnju crkve, koja je dovršena 1881. godine. Crkva je trobrodna bazilika za koju je ideju dao fra Antun Vladić, uzevši za uzor neke crkve u Italiji, što ih je imao priliku vidjeti. Godine 1893. ra­dilo se na unutarnjem i vanjskom uređenju crkve. Postavljen je limeni krov i dovršen je zvonik. U crkvu je postavljena slika Alberta de Rhodena, na kojoj su prikazani anđeli kako vraćaju Gospu Sinjsku u Ramu. Od istog je autora nabavljena i slika sv. Franje. Glavni oltar je postavljen 1903. godine i tada je crkva posvećena.

Iako su i prvotni samostan i crkva bili posvećeni sv. Petru apostolu, kasnije je u štovanju sve jače mjesto imala čudotvorna Gospina slika, pa je patronom postalo Gospino uznesenje, dok je vanjska svečanost vezana za svetkovinu Gospina Rođenja 8. rujna.

Crkva je u vrijeme Drugog svjetskog rata doživjela tragičnu sudbinu. Nju su partizani zapalili 13. srpnja 1942. godine. S njom su stradale sakristija i knjižnica, vrijedne umjetničke slike i filigranski kaleži dvojice majstora iz Fojnice i Jajca kao i više drugih kaleža. Izgorjeli su brojni arhivski dokumenti (vrlo stare matice) i vrijedne knjige. Sada postoje matične knjige u prijepisu od 1884. godine.

Umjesto crkve za bogoslužje služila je provizorna baraka sve do 1956. Go­dine 1948. od starih zvona izljevena su dva nova, koja su stajala na dr­ve­nim stupovima. Obnova crkve započela je 1956. godine. Postavljen je novi krov, koji međutim nije adekvatno izveden, te je 1965, započelo pre­ure­điva­nje cijele krovne konstrukcije. Srednja lađa ozidana je iznad stupo­va s polukružnim prozorima, a zatim je postavljena krovna konstrukcija na tri lađe. Crkva je na taj način dobila negdašnji bazilikalni oblik. Godine 1966. podignute su dvije sakristije i dograđen je zvonik, koji je dobio vitkiji izgled.

Od 1967. do 1969. uređivana je unutrašnjost crkve. Slikar Josip Bifel iz Zagreba izradio je veliku oltarnu sliku (1968.) u središtu svetišta, te dvije postranske, koje su tematski posvećene Gospi. Središnja slika zauzima 72, a druge dvije po 27 četvornih metara zidne površine. Godine 1967. isti je autor izradio postaje križnog puta. On je također oslikao pročelje kora i izradio sliku sv. Terezije. Godine 1967. također su izvedeni vitraili na temu Marijina i Isusova života po nacrtima Josipa Poljana. Po projektu M. Fučića izvedeni su mramorna menza glavnoga oltara i pobočni oltari. U crkvi se također nalaze i slika Gabrijela Jurkića, koja je ustvari kopija negdašnje Gospine slike, te slika sv. Franje od Ljube Laha. Brončani tabernakul je izrađen po nacrtu Josipa Poljana.

S navedenim umjetničkim sadržajima crkva u Rami predstavlja vrlo vrijednu cjelinu, po čemu se uvrštava među najbolje umjetnički uređene sakralne prostore Bosne Srebrne.

CrkvaUznesenja Blažene Djevice Marije Rama-Šćit
MuzejEtnografski muzej i umjetnička galerija
Webhttps://www.rama.co.ba/

Etnografski muzej

Muzej Franjevačkog samostana Rama-Šćit, postavljen u starom samostanu, jedinstvena je građevina u BiH, jedina takve vrste iz vremena turske vladavine u Bosni i Hercegovini, sagrađena 1857. godine.
 
U etnografskom muzeju na Šćitu predstavljen je život stanovnika ramskoga kraja. Na dvije etaže postavljeni su izlošci starih zanata, gospodarstva, prijevoznih sredstava, stambene kulture. Treća etaža predstavlja tekstilnu radinost – proces proizvodnje i sve vrste proizvoda u uporabi. Tu je i fratarska samostanska ćelija – soba fra Jeronima Vladića. Četvrta etaža predstavlja floru sa stotinjak najčešćih biljaka s nazivima i osnovnim karakteristikama i faunu – porodice životinja u punoj životnoj formi. 
 
MUZEJ FRANJEVAČKOG SAMOSTANA RAMA-ŠĆIT
 
OPĆE KARAKTERISTIKE MUZEJA
Muzej Franjevačkog samostana Rama-Šćit na Šćitu otvoren je u obnovljenoj samostanskoj zgradi 2007. godine u povodu obilježavanja dva posebno značajna jubileja za katolički puk Rame – 450 godina od smrti ramskih mučenika i 150 godina od povratka franjevaca na Šćit. Za ovaj kulturni događaj, izuzetnog značaja za Ramljake – katolike, zasluga prvenstveno pripada fra Mati Topiću koji je, obnašajući dužnost gvardijana Franjevačkog samostana Rama-Šćit, na taj način uspio realizirati svoju viziju vezanu za očuvanje kulturne baštine zavičaja, njezinu adekvatnu muzeološku prezentaciju, kao i obnovu i stavljanje u funkciju urušene zgrade staroga šćitskog samostana. Naravno, tu zamisao teško bi mogao provesti u djelo da nije naišao na podršku i nesebičnu pomoć suradnika, svojih župljana, brojnih drugih Ramljaka i drugih ljudi dobre volje, kao i financijsku potporu Ministarstva kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine, te Vlade Republike Hrvatske.
Po sadržaju stalnog postava, čiji su pojedini segmenti dopunjavani u vrijeme koje je uslijedilo nakon otvaranja, Muzej Franjevačkog samostana Rama-Šćit je zavičajni muzej s izlošcima iz etnografske i prirodnjačke zbirke. Opravdano se može reći da je on zavičajni muzej i po tome što su izloške, kao i predmete u zbirkama, u velikoj većini donirali sami Ramljaci podarivši sačuvane uspomene na pretke i minulo doba, te predmete koje su sami izradili po ugledu na tradicionalne oblike i donedavna ih koristili svakodnevno. Dok je u okviru šćitskoga samostana nekompletna etnografska zbirka egzistirala već od ranije i etnografski postav iz dotadašnjeg fundusa posjetiteljima bio dostupan već od 2003. godine, za prirodnjački postav materijal je sakupljen tek tijekom priprema za otvaranje Muzeja u namjenski renoviranoj staroj zgradi šćitskoga samostana. Za otvaranje Muzeja Franjevačkog samostana Rama-Šćit 2007. godine, kulturno-obrazovne institucije koja je za kratko vrijeme postala omiljena turistička destinacija, osim rada na prikupljanju eksponata kako za prirodnjački tako i etnografski postav, bilo je potrebno taj cjelokupan materijal pripremiti za izlaganje, osmisliti koncepciju postava, te, što je bilo ne manje zahtjevno, obaviti rekonstrukciju urušene zgrade šćitskoga samostana koju je s ramskim pukom izgradio fra Pavao Vuičić, negdašnji gvardijan, davne 1857. godine. Već samo ozvučenje postava zvucima iz prirode i tipičnim ramskim melosom bilo je izazov, danas se može reći vrijedan truda pošto je stvoren zaista impresivan ugođaj.
Zgrada Muzeja, stamen spomenik sraslosti franjevaca sa Ramom i odanosti ramskog katoličkog puka franjevcima, svojevrstan je svjedok stradanja i patnji Ramljaka i njihovih fratara, nadasve svjedok njihova opstanka unatoč teškoj i bespoštednoj životnoj borbi koja im je bila usud stoljećima. Nakon prvobitne namjene, kada je bila dom i rezidencija franjevaca, kao i samostanska škola, pa su joj potom desetljećima bile nametnute neke druge funkcije i od nje ostala samo ruševina, danas ova jedinstvena građevina ponovo sja kao dragulj unutar pitoresknog franjevačkog kompleksa na Šćitu. Ovo zdanje, jedino takve vrste iz vremena turske vladavine u Bosni i Hercegovini, oblikom katnica izdužene pravokutne osnove i četvorostrešna daščana krova sa interijerom adaptiranim za potrebe stalnog muzejskog postava, ima 830 četvornih metara izložbenog prostora koji se proteže kroz četiri etaže. Za etno-postav iskorištena je najdonja etaža djelomično ukopana u kosinu terena i k tome gotovo u cjelini i dvije više etaže. U četvrtu etažu, tj. potkrovlje s vidljivim masivnim gredama krovne konstrukcije, smješten je prirodnjački postav u kome je promovirana fauna i flora ramskoga kraja, s tim da su za neke fotografije ovog postava iskorištene i zidne plohe stubišta kojim se komunicira od druge do četvrte razine zgrade. Kroz glavni ulaz u Muzej, uz koji su postavljene dvije ploče s natpisima (jedna sa upisanom godinom kada je objekt sagrađen, druga, recentnog postanka, s godinom kada je objekt obnovljen), dolazi se u etažu iznad podrumske prostorije. Nasuprot ulaznim vratima u središnjem dijelu ove etaže započinje stubište kojim se komunicira od postava na drugoj i trećoj razini do postava u četvrtoj razini. Dijelu postava smještenom u podrumskom prostoru pristup je omogućen unutrašnjim bočno smještenim kamenim stubama, kao i kroz vanjska ulazna vrata koja postoje u fasadi zgrade okrenutoj prema nižem terenu odnosno jezeru.
 
SADRŽAJ MUZEJA
U etnografskom postavu, koji sadrži približno 1200 eksponata, predstavljeni su tradicionalni život i kultura Hrvata-katolika u Rami, gorskom kraju opasanom masivima Čvrsnice, Vrana, Ljubuše i Raduše. U ovom tematski osmišljenom stalnom postavu, eksponatima što potječu poglavito iz Gornje, Srednje i Donje Rame, te s doljansko-sovićko-risovačkog prostora, uglavnom su predočene tradicionalne vrednote ramske materijalne kulture XIX. i XX. st. Za taj vremenski period originalnim predmetima utilitarne namjene, fotografijama i legendama predočeni su: gospodarstvo, gospodarski objekti, gospodarski alat, oruđa i naprave, prijevozna sredstva za prijenos dobara, stambena kultura, nošnja, seoski obrti, te tekstilna radinost, kao i neki drugi vidovi domaće kućne radinosti. Eksponati, svjedoci življenja hrvatskog puka Rame u krajnje skromnim uvjetima, većinom su rukotvorine samoukih seljana, od kojih su tek neki postali specijalizirani obrtnici. Njihovo umijeće ponajprije se temeljilo na iskustvima prenošenim s koljena na koljeno. Izlošci, pretežno izrađeni od tekstilnih sirovina, drveta, zemlje ili metala, ukomponirani su u raspoloživi prostor tako da se prepliću segmenti s prizorima djelatnosti i svakodnevice Ramljaka sa segmentima skupina tematski povezanih jedinki postavljenim u slobodnom prostoru ili u klasičnim muzejskim hitrinama. Kao što je i inače uobičajeno u muzejima, zastakljene vitrine rezervirane su za komplete nošnji i još neki tekstilni materijal.
Eksponati ovog postava dokaz su dinarskih korijena tradicionalne kulture ramskoga kraja i čvrstih kulturnih spona ovoga kraja sa susjednim područjima kako Bosne tako i Hercegovine. Među njima posebno su interesantni izlošci tradicionalne odjeće s manje ili više izraženim specifičnim, tj. lokalnim obilježjima, koji Ramkinje i Ramljake čine prepoznatljivim i na prostoru dinarskog tradicionalnog kulturnog areala. I za neke druge prezentirane eksponate što su po tipu isti na cijelom dinarskom prostoru, također se može reći da su postali posebnost vrletne i donedavna u prometnom pogledu izolirane Rame po tome što su u svakodnevnom životu u njoj veoma dugo korišteni, duže nego u većini drugih sredina kulturnog areala gdje su poodavno pali u zaborav.
Višestoljetno prisustvo i djelatnost franjevaca među katolicima na ramskom prostoru u izložbi su simbolično predstavljeni izlošcima misne odore i tzv. fratarskom sobom, u kojoj je uz skromno pokućstvo, matičnu knjigu i druge redovničke knjige promoviran uobičajeni fratarski habit.

Umjetnička galerija fra Ljubo Lucić

Umjetnička galerija franjevačkog samostana u svom užem dijelu nosi naziv jednog od najznačajnijih franjevaca Bosne Srebrene druge polovice XX. stoljeća, osobito značajnoga u posljednjem ratu kojem su se ramnski franjevci željeli na takav način skromno odužiti. Ulaz u galeriju s lijeve strane označen je Sederovom slikom Ramskih mučenika – prikazuje staru kapelu svu u plamu i franjevce koji su se u svojoj tuzi privili zemlji. S desne strane ulaza je Kožarićevi brončani medaljon koji prikazuje Isusov pad pod križem, a još malo dalje sugestivna skulptura Uskrsloga Krista kipara Josipa Poljana. U samoj galeriji na glavnom zidu od ulaza dominiraju velika Sederova platna: Isusov među narodom, Raspeće i Pad pod križem. Rijetko je gdje na jednom mjestu naći takvu snagu susreta religiozne i umjetničke ekspresije. Isus s narodom, patničkim narodom i Isus sam u svojoj boli ali ne slomljen, nego živ i snažan. Poziva na vlastiti put, na vlastitu originalnost i onda kada su svi uokolo zakazali. Seder, širokoga poteza, jakih boja, ali neagresivan niti pomodan. Ekspresija i snaga vjere izražava se jedinstveno u žaru boje, u vatri kolorita.

Na desnu stranu je slika Vlatka Blažanovića Posljednja večera. Isus i učenici su za stolom, vide im se samo glave. Tu je i snažna slika 2 face slikara Zlatka Kesera, dva lica koja se i gledaju i ne gledaju, dvije kolorne geometrije Igora Rončevića. Na desnoj strani od ulaza je čitav niz Blaževićevih ramskih križeva u terakoti a na zidu slika kojima dominira crvena boja krvi, saveza i vjernosti. Uz sami ulaz Biffel je iznova replicirao glavnu sliku iz Crkve – Gospa s pukom.

S lijeve strane je slika velikoga Ede Murtića Krajolik sa sivim nebom. Na lijevom zidu galerije slike su mladih slikara, tri slike Jagora Bučara Hvaljen budi Gospodine moj (digitalni tisak i akril na platnu, 2007), te slike Matka Vekića, četiri predstavljaju simbole evanđelista a u sredini je slika žene s povojom preko usta.

U hodniku, dakle u prolazu između samostana i crkve kuda hodočasnici za Marijine svetkovine obilaze crkvu smješteni su medaljoni u terakoti Mile Blaževića iz projekta Ramski križ i vitezovi: Sv. Mihael, Polaganje u grob, Panorama Rame, Jaganjac s knjigom. Tu su i koloristički snažni mozaici Blaženke Salavarde: Naviještanje, Anđeo, Anđeo koji trubi, Bijeg u Egipat, Pieta. Tu je i Salavardin mozaik Rane svetoga Franje kojega prvoga uočavao kada s crkvenoga platoa ulazimo u galeriju. Franjo na La Verni prima rane i približava se u svome nasljedovanju samome Isusu. To je put i pokaznica i za sve franjevce poslije njega – suobličiti se Isusu nasljedovanjem njegova evanđelja. Salavradin mozaik Sv. Anto u ljiljanima smješten u crkvi u gornjoj desnoj niši (oltar sv. Ante).

U restoranu, velikoj blagovaonici Kuće mira, nalazi se jedinstvena slika, kao iz nekih dalekih prakršćanskih vremena nanovo očišćeni palimsest slikara Matka Vekića. Mjerama veliki triptih Posljednje večere, kompozicijski dobro složen dominira na jednom zidu. Vekićevi su i karakterno vrlo izražena Četvorica evanđelista kao i na drugoj strani od Posljednje večere velika slika Krštenje na Jordanu. Ivan i Isus, dva gorostasa, u povijesti vjere.

Do restorana je uređen (2007) i oratorij posvećen svetome Petru kome je bio i posvećen ramski samostan u povijesti. Ondje se svakodnevno slavi euharistija a i drugi sakramenti kada je manje vjernika, a na upotrebu je i korisnicima Kuće mira za molitve i meditacije. Tri u apstrakciji oslikana prozora prema jezeru, te veliki prozor koji prikazuje franjevce u njihovim različitim poslovima i afinitetima uradio je Igor Rončević Rončevićev je i Put križa (ulje na platnu) te velika oltarna slika Posljednje večere. U oratoriju je i posebno odljeveno poprsje Petra Apostola s Kovačićeve Posljednje večere.

Prolazeći po katovima Kuće mira uvijek nas iznova susreću umjetnička djela. Tu su grafike Miroslava Šuteja. Na prvom katu, u fratarskoj blagovaonici Đuro Seder je još 1985. oslikao Sv. Franju s braćom, nalazi se i replika Dulčićeva djela Ivana Zlatoustoga, te Blaževićev križ.

Na drugom katu, u Dvorani prijateljstva uz Blaževićeva Franjevca, nalaze se razigrana djela Igora Rončevića: Četiri godišnja doba, Plivačice, Rama, Rama – mijene u pejzažu, Jezero. Na istom katu u hodniku nalaze se djela Vlatka Blažanovića: Maslinska gora, Golgota, Posljednja večera, te od istoga umjetnika u potkrovlju Kuće mira Majka s djetetom.

Po fratarskim sobama i hodnicima samostana nalaze se još mnoga djela. Mnoga nisu ni izložena, osobito nemala kolekcija naivaca koji su darivali svoje slike: Rabuzin, Večenaj, Melihek, Vujčec, a među njima se bez premca svojom darežljivošću istaknuo Ivan Lacković Croata.

Posljednja večera

Kipar Kuzma Kovačić načinio je 2000. godine za Franjevački samostan u Rami skulpturu Posljednja večera, bronca, kružna kompozicija oko 170×308 cm. Čini se da je umjetnik lako riješio kompleksan i vrlo težak problem: mora da je godinama u duši nosio gotovu skulpturu koja je, čim su se stvorili nužni uvjeti, došla na svijet “sama od sebe”.

Kovačićeva je Posljednja večera djelo problemske naravi kako u kiparsko-likovnom tako i u religiozno-teološkom vidu, a njezin se problem može opisati kao pitanje o mogućnosti skulpture koja bi ostvarila dvoje: novu likovnu vrijednost unutar suvremenog kiparstva i novu duhovnu vrijednost unutar suvremene religioznosti. Ta su dva zahtjeva tako međusobno povezana da se jedan bez drugoga ne da ostvariti: nema nove likovne vrijednosti izvan duhovnosti i nema duhovnosti koja u svom krajnjem dometu ne ukazuje na religiozno.

Mapa

Fotografije

Proceed Booking