+387 63 400 260
info@herzegovinabike.ba
POSTANI ČLAN/PARTNER
Samostan Gorica – Livno kronološki je drugi franjevački samostan u Livnu. Najstariji franjevački samostan na današnjem teritoriju BiH bio je samostan sv. Ivana Krstitelja u Bistrici (Livnu). Građen je početkom 14. stoljeća kada je Livno bilo srednjovjekovna hrvatska županija, a samostan u sastavu hrvatske provincije „Sclavoniae“. Osnivanjem Bosanske vikarije 1340. dodijeljen joj je i samostan u Livnu. Padom Livna pod Osmanlije, samostan je spaljen i zauvijek nestao. Arheološka iskapanja od 1991. do 1995. otkrila su cjelokupni samostanski kompleks koji odgovara shemi europske samostanske arhitekture kasnog srednjeg vijeka.
Franjevci su stoljećima čeznuli za podizanjem novog samostana. Prostranu livanjsku župu koja je obuhvaćala livanjski, glamočki i grahovski kraj i često mijenjala sjedišta župnika služili su franjevci ponajprije s područja ramskog, a potom fojničkog samostana. Fra Lovro Karaula kupio je 1833. godine zemljište na Gorici i dočekao povoljnije političke prilike za gradnju samostana. Među prvih deset dobivenih carskih fermana u ožujku 1853. kojima se „daje građevinska dozvola“, bila je i crkva i samostan na Gorici. Gradnja samostana i crkve počela je 1854. po nacrtu splitskog arhitekta Franje Moisea i graditelja Ante Cecilijania iz Imotskog, rodom iz Trogira. Zapadno krilo samostana završeno je 1858. i te godine postalo rezidencijom, a 1859. i službeno je proglašeno samostanom sv. Petra. Južno se krilo radilo od 1861. do 1868, a sjeverozapadni dio samostana od 1873. do 1875. Rekonstrukcija cijelog zapadnog krila, po projektu Josipa Vancaša, izvedena je 1923. a južnog 1924. godine. Nakon Drugog svjetskog rata vršene su višekratne manje rekonstrukcije oštećenog i stradalog samostana.
U livanjskom kraju kršćanstvo se ukorijenilo vrlo rano – već u antičko doba. O tome svjedoči i nedavno otkrivena starokršćanska bazilika na Rešetarici kod Livna. Tamo je otkrivena također i starohrvatska nekropola. U Rapovinama kod Livna pronađen je najstariji starohrvatski spomenik u Bosni i Hercegovini: dio oltarne pregrade koji potječe iz ruševina crkve posvećene Sv. Petru apostolu iz 9. stoljeća. Po svojim stilskim obilježjima pripada predromaničkoj arhitekturi, karakterističnoj za starohrvatske sakralne građevine s područja Knina i srednje Dalmacije. Franjevački samostan na Gorici kod Livna osnovan je 1859. god. Franjevci su, međutim, u livanjskom kraju nazočni već od srednjega vijeka. Do turskoga osvojenja Bosne tamo su podignute brojne crkve i franjevačke kuće, koje su kasnije iščezle. O tome svjedoče brojna crkvišta. Ovdje spominjemo crkve Sv. Ivana Krstitelja i Sv. Luke Evanđelista, koja je pretvorena u džamiju. U goričkom samostanu čuva se zvono, koje potječe iz druge polovice 15. st., a pronađeno je na području Livna u 19. stoljeću.
Do konca 17. stoljeća franjevačke kuće i crkve su porušene. U vrijeme progona u 16. i 17. stoljeću katolici su bježali u krajeve pod kršćanskom vlašću, da bi se u boljim vremenima opet vraćali. Tijekom 17. stoljeća pastoralnu brigu o ovim krajevima vodili su franjevci iz ramskoga samostana, a kada je taj samostan opustio god. 1687, onda su tu brigu preuzeli fojnički franjevci. Tridesetih i četrdesetih godina 18. stoljeća franjevci intenziviraju svoj dušobrižnički rad u livanjskom kraju. Prvih desetljeća 18. stoljeća oni tamo nemaju stalnog boravišta. Prva se kuća spominje 1741. god. u Čukliću, ali bez crkve. U dušobrižništvu franjevcima pomažu i svjetovni svećenici – glagoljaši. Župa, koja obuhvaća cijeli livanjski kraj, broji tada (1741. god.) 3.968 katolika, dok će se njihov broj 1768. godine povećati na 6.665. Osim u Čukliću, franjevci su uskoro podigli kućice u Ljubunčiću i Vidošima, a za kratko je vrijeme bila i u Mišima. Pod konac l8. stoljeća sjedište livanjske župe ustaljuje se u Vidošima, odakle franjevci pastoriziraju sav livanjski kraj. Od prostrane livanjske župe sa sjedištem u Vidošima formirat će se tijekom 19. stoljeća nekoliko novih župa (Ljubunčić, Čuklić, Livno, Lištani, Grabovica, Grahovo i Glamoč). Kuća u Ljubunčiću je izgorjela 1797. godine, ali je uskoro podignuta nova. Godine 1802. izgorjela je i kuća u Vidošima, no i ona je ubrzo nadomještena novom. U Vidošima je izgleda postojala i crkvica od šepera. Inače se bogoslužje uglavnom obavljalo na otvorenom prostoru.
Pročitajte više OVDJE.
Franjevački muzej i galerija Gorica Livno (FMGG) kulturna je ustanova koja desetljećima skuplja, čuva i vodi brigu o bogatoj kulturnoj baštini Livna i širega područja Hercegbosanske županije u Bosni i Hercegovini.
Početci FMGG-a sežu u drugu polovinu XIX. stoljeća kada franjevci tek utemeljenoga samostana na Gorici u Livnu, svjesni potrebe očuvanja kulturne baštine, obilaze arheološka nalazišta i počinju skupljali starine. Ipak, Muzej u suvremenome obliku službeno je utemeljen 2. listopada 1995., i to ugovorom sklopljenim između Franjevačkoga samostana na Gorici i Općinskoga vijeća Livno.
Oformljen je kao kompleksna ustanova s arheološkom, etnografskom, umjetničkom, numizmatičkom i sakralnom zbirkom te zbirkom staroga oružja.
Sastavni dio Muzeja jest galerija sa stalnim postavom slika velikoga bosansko-hercegovačkog slikara Gabriela Jurkića, bogato opremljena knjižnica, pismohrana i fototeka te medicinska oprema fra Mihovila Sučića. Dio zbirki smješten je u zgradu Franjevačkoga samostana (galerija Gabriela Jurkića, sakralna i umjetnička zbirka, knjižnica i pismohrana), a drugi je dio smješten u novoizgrađenu zgradu Muzeja (lapidarij, arheološka, numizmatička i zbirka staroga oružja), u čijem je okviru višenamjenska dvorana za povremene izložbe te predviđena konzervatorsko-restauratorska radionica.
U kompleks novoga Muzeja inkorporirana je zgrada iz XIX. st., nekada crkvica i škola, u kojoj je izložen etnografski postav.
Nekad mala samostanska zbirka prerasla je u suvremeno osmišljen muzej, koji po svome sadržaju i obujmu odražava kontinuitet kulturno-povijesnih zbivanja na ovim područjima od prapovijesnih razdoblja do suvremenoga doba. Svojim istraživačkim radom, sakupljačkom i izložbenom djelatnošću javnosti se predstavlja kao moderna muzejska ustanova.
Franjevački muzej i galerija Gorica Livno (FMGG) svoje početke ima u 1896. godini, kada se gorički gvardijan fra Antun Brešić obratio Zemaljskoj vladi u Sarajevu tražeći dozvolu za izlaganje zbirke staroga oružja unutar samostanskih prostorija. Nakon toga sakupljena kulturna baština izlagana je u zapadnome krilu samostana. Uz vrlo bogatu samostansku knjižnicu, djelomično su bile izlagane numizmatička, etnografska, umjetnička i arheološka zbirka.
Kada je 1979. godine napravljen popis postojeće kulturne baštine i kada se donekle dobio uvid u bogatstvo predmeta, samostanska je zajednica odlučila ustupiti zapadno krilo samostana za potrebe Muzeja. Od 1991. do 1995. godine radilo se na obnovi zapadnoga krila samostana s jasnom vizijom da se u uređenim prostorima smjesti stalni memorijalni postav slika Gabriela Jurkića. Otvorenje je upriličeno 18. listopada 1995., a 2. listopada 1995. osnovana je ustanova Franjevački muzej i galerija Gorica Livno kao zaseban subjekt. Osnivači su ustanove Franjevački samostan sv. Petra i Pavla Gorica Livno i Općinsko vijeće Livno. U travnju sljedeće godine FMGG je registriran na Višem sudu u Mostaru.
Posebno velike zasluge za utemeljenje FMGG-a kao zasebnoga subjekta i za stvaranje vizije Muzeja kao moderne i kompleksne ustanove pripadaju fra Boni Mati Vrdoljaku. Obnova i ustupanje zapadnoga krila samostana bila je prekretnica u muzejsko-galerijskoj djelatnosti livanjskoga kraja. FMGG je kao ustanova u nastajanju nastojao uposliti stručno osoblje, obraditi muzejsku građu i prikladno ju otvoriti posjetiteljima.
Nakon stjecanja potpunoga uvida u muzejsku građu i nakon smještanja knjižnice u zapadno krilo samostana bilo je posve jasno da izložbene prostorije ni izbliza nisu dovoljne za postojeće muzejske zbirke (arheološku, etnografsku, zbirku staroga oružja, sakralnu, filatelističku i umjetničku zbirku). Franjevci su stoga odlučili ustupiti FMGG-u parcelu na kojoj će se graditi nova muzejska zgrada. Gradnja je tekla od 2000. do 2010. godine uz financijsku potporu glavnih donatora fra Jakova Kuprešanina, njegove majke Kaje, uz potporu samostanske uprave na Gorici, zatim Općine Livno, Vlade Republike Hrvatske i Federalnoga ministarstva kulture i športa. Projektom je predviđeno da se fratarska kuća (stara škola), koja prilikom čišćenja terena nije srušena, ugradi u jedinstvenu cjelinu s novom muzejskom zgradom. Zbog njezine vrijednosti 25. ožujka 2005. proglašena je nacionalnim spomenikom. Sljedeće je godine Zavod za zaštitu spomenika pri Federalnomu ministarstvu kulture i športa u rujnu 2006. godine izradio izvedbeni projekt njezine restauracije. Radovi na restauraciji započeti su potkraj 2006. godine i u potpunosti završeni u 2007. godini, a njih je financiralo Federalno ministarstvo kulture i športa. Obnovom zapadnoga krila samostana, izgradnjom nove muzejske zgrade i obnovom stare škole dobile su se vrlo dobre izložbene prostorije za stalne postave i za postave povremenoga karaktera, zatim prostorije za depoe i prostorija za konzervatorsku i restauratorsku radionicu.
S bogatim muzejskim zbirkama, izložbenim prostorijama i stručnim osobljem FMGG se danas svrstao među moderne muzejsko-galerijske ustanove. Za javnost je otvoren stalni memorijalni postav slika Gabriela Jurkića, stalni arheološki postav s lapidarijem, stalni postavi etnografske, sakralne i zbirke oružja i vojne opreme. Posjetiteljima je također omogućen obilazak samostanske crkve i stare knjižnice.
