Franjevačka crkva i muzej Posušje

Posušje se u posljednjim desetljećima razvilo u pristojan gradić. Osim grada župa obuhvaća i sela Rastovaču, Čitluk, Osoje, Tribistovo i dijelove sela Batin i Vinjani.

Život na ovome prostoru postoji još u pretpovijesti: iz starijega neolitika na posuškome području pronađeni su nalazi naselja u Vukovim njivama (Gradac), Ilčinovoj lazini (Batin) i Pratarušama, kao i u Žukovičkoj pećini u posuškome Zagorju te na nekim drugim mjestima. Iz brončanoga doba sačuvane su brojne gradine i gomile (tumuli). Osobito je poznata gradina na Nečajnu (Osoje), kao i tri gradine u Batinu: Izvanjska, Velika i Prataruše. O važnosti arheoloških nalaza na posuškome more info području najbolje svjedoči naziv „posuška kultura“, kako je gradine i druge sačuvane građevine iz najstarijih razdoblja nazvao arheolog Petar Oreč, jer se najčešće pojavljuju upravo na posuškome području, ali ih ima i na susjednim prostorima. Borivoj Čović područje Posušja, kada je u pitanju arheološki inventar, svrstava u središnje ilirsko područje. I u rimskome razdoblju na posuškome području postoje naselja, tako Dočići i Orlov kuk u Čitluku, nekoliko naselja u Vinjanima, a rimske utvrde nalaze se u Tribistovu (Gradina i Oluja), Rastovači (Vučja gradina) i Batinu (Velika gradina). Osobito je poznat rimski grad u susjednome Gracu s brojnim vrijednim ostatcima, kao i kasnoantička bazilika na gradačkome groblju. O bogatome životu u srednjemu vijeku najbolje svjedoče nekropole stećaka.

Na području posuške župe Rastovača: Bešlića groblje (8 stećaka), Brigovi (17), Ilijino brdo (15), groblje (4), Suvi bunari (4); Tribistovo: Bili brig (14), Vučipolje (56), Maslića klanac (60), Sobač (manje skupine stećaka na tri mjesta), Staro polje (skupina stećaka), tri lokaliteta bez posebnoga imena (ukupno 68 stećaka).

Župna je crkva građena osam godina: gradnja je započela za vrijeme turske vlasti (1872.), prekinuta zbog Hercegovačkoga ustanka 1875., a dovršena nakon austrougarske okupacije (1880.). Gradnju je vodio župnik fra Filip Čutura, inače jedan od vođa narodnoga ustanka protiv osmanske vlasti. Natpis na crkvi glasi: Bogu svemogućem, Blaženoj Div. Mariji neoskvrnjeno začetoj nastojanjem i upravom o. p. fra Filipa Čuture otadžbenika sa otadžbenicima ovu crkvu sagradi g. G. 1872-1880. Crkva nije bila kakve ljepote; bila je odraz vremena i siromaštva u kojemu je građena. Dugo nije imala ni zvonika. Prvi zvonik sagradio je župnik fra Vale Glavaš početkom 20. stoljeća: dogotovljen je do kraja 1904. A onda ga je u siječnju 1905. do temelja srušio udar groma.

Tom prigodom teško je oštećen i krov na crkvi i sakristiji, a kamenje sa zvonika uništilo je i dva pokrajna oltara u crkvi. Veliko je zvono nestalo, potpuno istopljeno, a malo je bilo odbačeno nedaleko od zvonika. Trebalo je uložiti velika sredstva da bi se sve to obnovilo. Novi prekrasni zvonik na pročelju crkve sagrađen je 1912. za župnikovanja fra Gabre Grubišića. Taj je zvonik, građen u gotičkome stilu od kamenih blokova, uistinu najljepši ures  ne samo stare župne crkve, nego čitavoga Posušja sve do naših dana. Temeljita obnova crkve započela je 1963., za župnika fra Didaka Ćorića. Crkva je vlažila, prokišnjavala,  postala pretijesna. Više je sličila na pećinu nego na crkvu.

U obnovi je produžena za nekoliko metara, načinjen je novi prezbiterij koji završava apsidom, a sa strana su dograđene dvije dvorane: s jedne strane sakristija, s druge molitvena dvorana. Srušen je stari trošni strop, a podignut novi betonski, dobro učvršćen. Promijenjen je i pod crkve, a konačno je crkva nabačena žbukom izvana i iznutra. Nakon što se 1965. drveni kor urušio i brojne vjernike ozlijedio, sagrađen je novi, betonski kor. Poslove je završio župnik fra Eugen Tomić, osobito na zvoniku, ali samo uređenje ponutrice: plastični oplat i neukusne slike na zidu nimalo nisu poljepšale, nego naprotiv poružnile crkvu. Na zvonik je, u nišu veličine 290 x 120 cm, postavljen lijepi Gospin kip, izrađen od bronce, rad akad. kipara Petra Barišića. U najnovije vrijeme u tijeku je restauracija crkve kojoj bi, prema želji župnika fra Milana Lončara i arhitekata, trebalo vratiti izvorni izgled kako bi svojom kamenom ljepotom opet bila ures Posušja, kao nekada.

Počevši od 1996. u izgradnji je nova velika župna crkva, koja bi konačno zadovoljila trajno rastući broj župljana (danas oko 9600 župljana). I nakon petnaest godina gradnje crkva je još daleko od konačnoga dovršenja, makar se već odavno koristi za službu Božju. Najveći dio  grubih radova završen je za župnikovanja fra Marinka Leke, koji je i započeo izgradnju. Crkva je projekt poznatoga arhitekta ing. dr. Marijana Hržića. Prostor kripte i crkve je upravo ogroman: kripta ima 530 m2, a crkva čak 948 m2. Grubi radovi dovršeni su 2004. postavljanjem križa iznad dvaju zvonika: križ se izdiže iznad zvonikâ, visokih 48 i 47 m, još 10 m (kasnije ga je nažalost srušio vjetar!).

Kripta je ugrubo dovršena još 2000., pa se otada u njoj redovito slave nedjeljne svete mise. U najnovije vrijeme kripta je konačno uređena: sada izgleda lijepo i prikladan je liturgijski prostor. Dakako, dok se ne uredi crkva. Uređenje je dovršeno do Božića 2008. godine. Ima 800 sjedećih mjesta, sa stajanjem oko 1500, a s popratnim prostorijama primi i više od 2500 vjernika. Ima i nekoliko uređenih popratnih prostorija. Za crkvu su već nabavljena i postavljena zvona (2010.): ima ih ukupno šest, različite veličine i zvuka. Vanjska fasada, osim na zvonicima, ožbukana je 2011. godine. U crkvi je postavljeno osam velikih i 58 malih vitraja.

Franjevački muzej „U kući oca mojega“ je zasigurno jedno neizostavno mjesto za sve one koji dolaze u općinu Posušje ili pak prolaze kroz to mjesto.

Osnovan je 2007. godine na inicijativu posuških fratara, a nalazi se u podrumu župne kuće, koji je prenamijenjen i prilagođen za tu svrhu. Ova inicijativa omogućila je prikladan prostor za čuvanje i proučavanje kulturno-povijesne baštine općine Posušje. Svečano je otvoren u listopadu 2018. godine što je bio značajan dan za posušku kulturnu i povijesnu baštinu.

U prve tri prostorije muzeja smještena je Etnografska zbirka. U njoj je postavljena kultura posuškoga kraja s konca 19. i početka 20. stoljeća. Zbirka raspolaže sa 173 eksponata, od kojih je njih 91 izložen. U četvrtoj prostoriji smještena je Sakralna zbirka, koja sadrži šezdesetak vrlo vrijednih izložaka. Najstariji eksponat je misal iz 1827.godine, dok je možda najvrijednija posudica za sveta ulja iz 1896. godine s natpisom Župa posušje.

U istočnom dijelu Muzeja smještena je Arheološka zbirka, u čijem je stalnom postavu izloženo 110 eksponata. Vrijeme nastanka eksponata je neolitik/eneolitik ( oko 6 500 do 3 500 god.pr.Kr.), brončano i kasno brončano doba (oko 3 000 do 1 200 god.pr. Krista, željezno doba ( od 1 200 god. pr. Krista pa nadalje) te od početka do kraja srednjeg vijeka (od 5. do 16. st. poslije Kr.)

Tu je i Numizmatiča zbirka, koja sadrži različite novčiće od sredine 3. stoljeća pr. Krista pa sve do novijega doba. Zbirka sadrži oko 150 rimskih novčića, novije kovanice iz 54 države svijeta te nešto papirnatih novčanica i žetona.
Muzej raspolaže i s dvije Muzejske čuvaonice, bogatom Knjižnicom i s Lapidarijem koji je u izgradnji.

Malo je muzeja na ovim prostorima kojim se poklonila tolika pažnja pri samoj izgradnji, uređenju enterijera, sakupljanju predmeta i mnogim drugim stvarima, što sve posjetitelje ostavlja bez daha.

Svaki eksponat i svaki metar prostora, dizajniran je s tolikom pažnjom, da pruža osjećaj ambijentalnog savršenstva do posljednjeg detalja, a sama rasvjeta daje prostoru jedan svjetski izgled.

U blizini muzeja nalazi se i prostor sa stećcima, koji su preneseni na taj lokalitet kako bi se sačuvali od propadanja i koji svakako upotpunjuju ponudu muzeja.

Odmah uz smještena je i knjižnica, koja sadrži stručnu literaturu prvenstveno namijenjenu sadašnjim i budućim studentima arheologije, povijesti, povijesti umjetnosti i drugim srodnim znanostima kao i cjelokupnoj stručnoj javnosti.