Biciklistička karavana prijateljstva Mostar – Vukovar
Udruga za promociju biciklizma “Hercegovina Bicikl” u pokroviteljstvu sa gradovima Mostar, Županja i Vukovar i općinama Kiseljak i Žepče, te Sportskim Savezom Grada Mostara i više biciklističkih klubova iz BiH i Hrvatske od 28.04. do 02.05. 2024 godine organiziraju 12. po redu Međunarodnu biciklističku karavanu prijateljstva Mostar – Vukovar 2024. Sponzori događaja su: tvrtke HT Eronet, Continental Tires, Škoda Apolo, KEŠ d.o.o. Mostar, Restoran konoba Goranci.
I ove godine po dvanaesti put za redom biciklisti će ponovo spojiti gradove Mostar i Vukovar, a za organizaciju ovakve nesvakidašnje manifestacije ima više razloga. Karavanom se također želi odati počast svim žrtvama u Hrvatskoj i BiH koji su položili svoje živote za obranu svojih stoljetnjih ognjišta, a posebice žrtvama Vukovara u kojemu je tijekom tromjesečne opsade poginulo oko 3.500 osoba, od čega više od tisuću civila, te obilježavanje godišnjice od ubojstva 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu selu (današnje Borovo) pokraj Vukovara.
Također, jedan od razloga je i nastavak prijateljskih odnosa između BiH i Hrvatske te Grada Mostara i Grada Vukovara koji su gradovi prijatelji. Biciklističkom karavanom želimo ujedno povezati ta dva ratom napaćena i izmučena grada, čija se sudbina umogočemu promijenila kao posljedica ratnih događanja. Karavanom želimo isplesti niti prijateljstva između dvije države i dva grada te u naša sjećanja trajno urezati opomenu da se nikad ne zaboravi i to prenijeti generacijama koje dolaze. U tu nit želimo povezati i druga mjesta u BiH i Hrvatskoj koja su osjetila ratna stradanja, a kroz koja će karavana prolaziti.
Biciklistička karavana prijateljstva trajat će pet dana, a sastojat će se od četiri etape ukupne dužine više oko 500 kilometara. Karavana će kretati pravcem Mostar – Kiseljak – Žepče – Orašje – Županja –Vukovar. Vozit će se magistralnim i županijskim cestama. Biciklističku karavanu osiguravat će policijska pratnja,a u pratnji će biti i kombi vozilo koji će prevoziti hranu, piće i druge potrepštine za sudionike biciklijade.
Sudjelovanje i prijava
U sudjelovanju u karavani prednost imaju članovi klubova organzatora i svi drugi sportaši, ali zbog lakše i kvalitetnije organizacije aktivnosti, broj usudionika je limitiran. Ukupan broj sudionika vožnje biciklom je 30 sudionika, koji moraju sami sebi osigurati adekvatan bicikl. Svaki sudionik potpisuje pismenu prijavu tj. izjavu o sudjelovanju u karavani, a za one koji nemaju navršenih 18 godina potpisuje staratelj. Sudionici koji nemaju napunjenih 16 godina starosti, mogu sudjelovati samo uz pratnju svog staratelja/ pratitelja.
Pored sudionika biciklista bit će oko nekoliko pratitelja od čega dva službena vozila koji bi išli u pratnji tijekom cijele trase dok traje aktivnost.
Svi sudinici trebaju se prijaviti najkasnije do Petka; 21.04.2024. godine. kako bi na vrijeme imali konačan broj sudionika radi dalje organizacije.
USKORO otvaramo prijave te donosimo više informacija…
Organizator
Udruga za promociju biciklizma „Hercegovina bicikl“ nastala je kao potreba da se na jedan sveobuhvatan način promovira biciklizam u Hercegovini, sa željom da okupi oko sebe sve relevantne biciklističke djelatnike i biciklističke klubove kako bi zajedničkim snagama pokušali brendirati Hercegovinu kako regiju poželjnu za biciklizam, a što bi u konačnici doprinijelo popularizaciji i omasovljivanju biciklizma, ali i stvaranju preduvjeta za razvoj cikloturizma koji je zadnjih godina u Europi, ali i svijetu, sve više u ekspanziji te postaje važna turistička grana.
Udruga “Hercegovina Bicikl” osnovana je 08.02.2013. i okuplja članove biciklističkih klubova iz Hercegovine. Udruga od samog osnivanja zajedno sa resurnim ministarstvima (Turizma, te Kulture i Sporta) aktivno radi na promociji biciklizma kao cikloturizma ponajprije, a zatim i kao sporta, rekreacije i načina življenja. Do sada smo iznijeli niz projekata aktivnog biciklizma kao sporta i rekreacije od čega bi izdvojili: Biciklističke karavane prijateljstva “Mostar – Vukovar” koje su okupile preko 1.000 biciklista iz cijele BiH, ali i Hrvatske, Međunarodne biciklističke cestovne utrke “Hercegovina Classic”, Međunarodni višednevni događaj “Blidinje BIKE Festival” koji kroz trodnevnu organizaciju okuplja tisuće biciklista i turista iz više zemalja, a bila je i nositelj projekta obilježavanja Europskog dana bez automobila te je organizirala više biciklijada u urbanim sredinama. Udruga “Hercegovina Bicikl“ okuplja biciklističke klubove iz područja Mostara, Širokog Brijega, Posušja, Gruda, Drinovaca, Ljubuškog, Čapljine, Neuma, Trebinja, Ravnog, Stoca, Jablanice i Rame.
Udruga za promociju biciklizma “Hercegovina bicikl” zajedno s REDAH-om sudjeluje u više projekata vezanih za sportsku i turističku promociju Bosne i Hercegovine, a samostalno provodi projekt “Biciklom kroz Hercegovinu“ koji je prošao na natječaju Federalnog ministarstva okoliša i turizma te Firmaprojekt fonda uspostavljenog od organizacija USAID-a i SIDA-e. Udruga je i aktivni partner na projektu revitalizacije uskotračne austrougarske pruge popularno nazvane Ćiro, projekt kojeg je obišao pozitivan glas svjetskih razmjera i o kojem su pisali mnogi strani mediji, a čijom su se realizacijom Mostar i Dubrovnik spojili biciklističkom trasom. Također, zajedno sa Uredom Županije Zapadnohercegovačke za EU integracije sprovodimo i aktivno sudjelujemo u realizaciji projekta “CYCLING RURAL” koji ima za cilj promociju ruralnog turizma kroz biciklističke staze i cikloturističku ponudu. Nadalje, udruga već nekoliko godina u suradnji s Biciklističkim savezom BiH i turističkim zajednicama provoditi projekt obuke cikloturističkih vodiča, te zajedno sa Regionalnom agencijom za razvoj Hercegovine “REDAH” provodi “Bike Friendly” projekt u kojem motele, restorane i privredna gastinstva educiramo o cikloturizmu, cikloturistima kao gostima te im dodjeljujemo BikeFriendly oznake.
Mjesto
Povijest grada Vukovara
Naseljenost vukovarskog kraja prati se kroz pet tisuća godina u kontinuiranom slijedu putem brojnih arheoloških lokaliteta.
Ovdje su značajne kulture mlađeg kamenog doba (neolitik) starčevačka, vinčanska i sopotska. Temeljile su se na sjedilačkom načinu života i izgradnji trajnih nastambi. U upotrebi je polirano kameno oruđe, usavršena je proizvodnja keramike.
Migracijskim kretanjima i dolaskom novih etničkih skupina indoevropskog porijekla uvode se i nove tehnologije. Počinje razdoblje bakrenog doba (eneolitik) s badenskom, kostolačkom i vučedolskom kulturom. Nastaju novi oblici proizvodnje, sahranjivanja i vjerovanja i složeniji društveni odnosi medu ljudima. Način gradnje kuća i kultni predmeti svjedoče o povezanosti s mediteranskim kulturnim krugom.
Vučedolska kultura posebno je značajna za vukovarski kraj. Ime je dobila po lokalitetu Vučedol, pet kilometara od Vukovara nizvodno na Dunavu. Lokalitet je sustavno istražen, otkrivene su radionice za preradu bakra, karakteristične kuće (megaron) i prekrasna keramika, koju naročito karakteriziraju bijeli stilizirani ukrasi na crnoj podlozi.
U vukovarskom kraju brojna su arheološka nalazišta iz brončanog, starijeg i mlađeg željeznog doba, koja svjedoče o životu Ilira i Kelta. Nekropola ilirskih grobova na Lijevoj bari u Vukovaru dokazuje da je ovdje bilo i veliko naselje.
Rimljani su u osvajačkim pohodima u posljednjim desetljećima prije Krista izbili na Dunav. Izgradili su brojna utvrđenja, kao granicu ( limes ) prema barbarskim plemenima. U vukovarskom kraju značajni su rimski lokaliteti Cornacum (Sotin), Cuccium (Ilok) i Ulmo (Tovarnik). Uz Dunav je vodila i važna rimska cesta. Rimska civilizacija u ovim krajevima utjecala je na unapređivanje gospodarstva, isušivane su močvare i zasađeni prvi vinogradi.
Propast rimske civilizacije, velika seoba naroda i avarsko-slavenska ekspanzija od šestog stoljeća dalje dovela je do velikih promjena. Međuriječje Dunava i Save poprište je velikih sukoba i interesa moćnih država toga vremena. U to vrijeme se ovdje naseljavaju Hrvati.
Početke današnjeg Vukovara treba tražiti vrlo rano, sto potvrđuju i arheološki podaci. Izuzetan topografski položaj visoke obale Dunava kod ušća Vuke bio je važna obrambena točka. Ovdje je srediste cijelog kraja u vrijeme kada knez Pribina, kao franački vazal, dobija stotinu sela uz rijeku Vuku sredinom 9. stoljeća. U prvoj polovici 10. stoljeća zabilježeno je da su Mađari opljačkali tvrđavu Vukovo. Na Lijevoj bari u Vukovaru istraženo je veliko groblje s brojnim nalazima koji pripadaju bjelobrdskoj kulturi. Datiranje ovih nalaza u 10. ili 11. stoljeće najbolje potvrđuje da je u susjedstvu bilo veliko naselje. To je vrijeme hrvatskih narodnih vladara, kada su, posebno, za kraljeva Tomislava i Petra Krešimira IV., sjedinjene sve hrvatske zemlje od Drave do mora.
U sačuvanim pisanim dokumentima Vukovar se spominje već početkom 13. stoljeća kao Volko, Walk, Wolkov, odnosno hrvatski Vukovo. Od 14. stoljeća sve je više u upotrebi pomađareni naziv Vukovar. U to je vrijeme Hrvatska u državnopravnoj zajednici s Ugarskom. Vukovar, kao i susjedni Ilok, u tom su razdoblju čuvari hrvatskog identiteta u dunavsko-savskom međuriječju.
Vukovarska tvrđava bila je čvrsto zidana na visokoj dunavskoj obali. U gradu su stanovali obrtnici, trgovci i seljaci. Već 1231. godine, medu prvima u hrvatskim zemljama Vukovar je dobio status slobodnog kraljevskog grada. Poveljom hercega Kolomana potvrđene su povlastice, koje su štitile vukovarske stanovnike.
U Vukovaru je tada sjedište velike Vukovske županije, koja se protezala između Dunava i Save. Vukovarski kraj je tada gusto naseljen, brojne su utvrde i kmetska sela. U crkvenom pogledu Vukovska županija je pod katoličkom nad-biskupijom u Pečuhu. Nekoliko crkvenih redova ima ovdje svoje samostane, a najutjecajniji je franjevački red.
U 14. i 15. stoljeću vukovarskim krajem vladaju brojne velikaške porodice. Pred kraj ovog razdoblja najutjecajniji su Iločki, kada je Nikola proglašen naslovnim kraljem Bosne i kuje svoj novac. Ilok je u to vrijeme značajno naselje i tvrđava, od 1525. godine ima svoj gradski statut i grb.
Sto pedeset godina turske vladavine donijele su vukovarskom kraju velike promjene. Turci su na svom pohodu 1526. godine, pod vodstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog zauzeli sve utvrde uz Dunav, pa tako i Ilok i Vukovar, te su potom izvojevali veliku pobjedu na Mohačkom polju. Vukovar je izgubio strateško značenje, ali je ostao značajno trgovačko-obrtničko mjesto na važnom prometnom pravcu. Imao je nekoliko gradskih četvrti, bogomolje, kupatila, prenoćišta i škole. Pred kraj turske vlasti imao je do 3.000 stanovnika.
U isto vrijeme Ilok je značajno tursko upravno i vojno središte. Pretežito je naseljen muslimanima.
Tada je starosjedilačko katoličko hrvatsko i madžarsko pučanstvo teško stradalo, povuklo se u šume ili je pobijeno. Za turske vladavine ovdje djeluju franjevci okupljajući katolički puk. Na opustjelo područje kao pomoćne turske čete dolaze pravoslavni Vlasi, ali će se povući zajedno s turskom vojskom. Vukovar je oslobođen 1687. a Ilok 1688. godine.
U Vukovaru je ostalo naseljeno pedesetak kuća. U opustošeni vukovarski kraj vraća se starosjedilačko i novodoseljeno hrvatsko pučanstvo. U neka opustjela mjesta naseljavaju se pravoslavni Srbi, koje iz potrebe za radnom snagom prihvaća bečki dvor. U 18. 1 19. stoljeću naseljava se i znatan broj Nijemaca, Mađara, židova, Rusina, Slovaka i Ukrajinaca. Tako ovo hrvatsko područje postaje višenacionalno. Hrvatske zemlje su sada u sastavu habzburškog carstva. Carica Marija Terezija obnovila je 1745. godine slavonske županije, koje su pod upravom Hrvatskog sabora i bana, ali pod pritiskom Mađara.
Vukovar je sjedište velike Srijemske županije, koja se protezala između Dunava i Save, na istoku sve do Zemuna, na zapadu do Osijeka, osim područja Vojne krajine.
Velike posjede u Slavoniji dobijaju ili kupuju feudalci. Grofovi Eltz, koji se ubrajaju u njemačko praplemstvo, dolaze u posjed vukovarskog vlastelinstva. Filip Karlo Eltz nadbiskup u Mainzu i njemački knez izbornik 1736. godine kupuje ovaj ogroman posjed s 35 naseljenih mjesta. Tijekom narednih stoljeća zemljišne površine su smanjene agrarnim reformama. Cijeli razvoj vukovarskog kraja sve do 1945. godine tijesno je vezan uz vukovarsko vlastelinstvo grofova Eltz.
U isto vrijeme iločko vlastelinstvo drže kneževi Odescalchi. U 18. i 19. stoljeću Vukovar je imao značajke administrativnog, gospodarskog, prometnog i kulturnog središta. Suvremenici ga smatraju “prijestolnicom Srijema”.
Već na početku ovog razdoblja polovicu stanovnika Vukovara čine obrtnici i trgovci. Pučanstvo je izuzetno radino cvjeta obrt, trgovina, svilarstvo, brodogradnja. Roba se lađama otprema u podunavske zemlje. Rano su osnovane brojne cehovske organizacije koje štite obrtnike. U Vukovaru je središte trgovine za cijeli zapadni Srijem.
Vukovarski kraj ima izvanredne uvjete za agrarnu proizvodnju. Još krajem 19. stoljeća gotovo 80% pučanstva živi od zemljoradnje. Vlastelinstvo grofova Eltz uznapreduje proizvodnju, sto utječe i na mala seoska gospodarstva. Pored osnovne proizvodnje žitarica vinogradarstvo je važna gospodarska grana. Vukovarska i iločka kvalitetna vina priznata su na svjetskim gospodarskim izložbama. U govedarstvo se uvode najbolje mliječne pasmine, a ovdje su i čuvene ergele konja poznate u svjetskim razmjerima.
Od 1840. godine Vukovar je uključen u stalni parobrodarski promet na Dunavu. Od 1878. godine priključen Je na željeznički promet. Vukovarska luka je najveća pretovarna luka u hrvatskim krajevima. Kao i u drugim hrvatskim, posebno slavonskim krajevima, u Vukovaru se sporo razvijala industrija. Intenzivnija primjena parnih strojeva je u drugoj polovici 19. stoljeća i to više u zemljoradnji nego u industriji. Na spori razvoj industrije utječe nedostatak kapitala. štedionica u Vukovaru osnovana je 1861. godine. Prvo veliko industrijsko poduzeće Vukovarska kudjeljara proradilo je tek 1905. godine. Iz ovih pogona Vukovar dobija električnu energiju od 1909. godine.
Spori razvoj industrije utječe na mali porast stanovništva grada. Prema popisu pučanstva 1900. godine u Vukovaru živi 1/4 stanovništva vukovarskog kotara. Vukovar tada ima 10.400 stanovnika, od toga po nacionalnosti: preko 4.000 Hrvata, 3.500 Nijemaca, oko 1.600 Srba, 950 Mađara, itd.
Značajniji industrijski objekti osnova su u razdoblju između dva svjetska rata. Tvornica »Bata« u obućarsko-gumarskoj grani proizvodnje osnovana je 1931. godine. U isto vrijeme počinju raditi u Vukovaru značajni pogoni tekstilne industrije.
Industrijalizacija je utjecala na porast gradskog stanovništva, tako da Vukovar ima prema popisu pučanstva 1948. godine preko 17000 stanovnika.
U skladu sa svojim položajem u gospodarskom i administrativnom pogledu Vukovar se razvio u prosvjetno, kulturno i zdravstveno središte. U Vukovaru se u 18. i 19. stoljeću živjelo na europski način.
U 18. stoljeću u Vukovaru već djeluju ranarnici, a liječenjem se bave i neki franjevci. Prvi diplomirani liječnik djeluje od 1763. godine, a ljekarna je otvorena 1791. godine. Krajem 18. stoljeća vladala je ovdje velika srijemska kuga. Prva mala bolnica otvorena je tek 1857. godine.
Već od 1730. godine Vukovar ima razvijeno pučko školstvo. Iz franjevačke škole razvila se pučka škola u Starom Vukovaru. Novi Vukovar ima svoju školu. Djelovale su i konfesionalne škole za djecu pravoslavne i židovske vjere, te škole na njemačkom i mađarskom jeziku. šegrtska škola osnovana je 1886. a gimnazija 1891. godine.
U Vukovaru je osnovana tiskara 1867. godine i izdavala je prve vukovarske novine na njemačkom jeziku »Der Syrmier Bote«. Kasnije je radilo više tiskara, a od brojnih novina isticale su se “Sriemski Hrvat« i »Sriemske novine«, koje su izlazile gotovo tri desetljeća na prijelazu u 20. stoljeće.
Najstarija književna djela ovoga područja potječu iz pera vukovarskih i iločkih franjevaca. Najpoznatiji književnici iz ovog kraja su Nikola Andrić, Julije Benešić i Antun Gustav Matoš.
U Vukovaru su djelovali brojni likovni stvaraoci. Od starijih su poznati J. F. Mucke, F. K. Giffinger, a u 20. stoljeću gimnazijski profesori Dragan Melkus, Dragutin Renarić, Marijan Detoni, i drugi.
Vukovar ima svog nobelovca Lavoslava Ruzičku. Rođen je u Vukovaru 1887. godine, a Nobelovu nagradu za kemiju dobio je 1939. godine.
Vukovar je imao razvijen društveni život po uzoru na europska shvaćanja. Samo u razdoblju do prvog svjetskog rata djelovalo je 30-tak društava. Pjevačka, čitalačka, športska i potpomagajuća društva imala su svoje čitaonice, organizirala koncerte i zabave. Društva su često bila organizirana na nacionalnoj osnovi. Prva predstava na hrvatskom jeziku održana je 1821. godine, bilo je to dramsko djelo gvardijana franjevačkog samostana Grge Čevapovića. Najutjecajnije hrvatsko društvo je pjevačko društvo »Dunav«. U Vukovaru je 1922. godine otvoren Hrvatski dom, stjecište svih kulturnih zbivanja.
U razdoblju između dva svjetska rata, u okvirima jugoslavenske države, vukovarsko područje, kao i ostali hrvatski krajevi, nalazilo se pod izrazitim velikosrpskim pritiskom. Teritorijalnim podjelama na oblasti i banovine hrvatsko područje namjerno je cijepano. Intervencijama jugoslavenske državne vlasti se mijenjala sastav stanovništva. Površine dobijene agrarnom reformom dijele se solunskim doborovoljcima i općenito stanovništvu iz srpskih krajeva. Čak se i zapošljavanje u tvornicama vješto koristilo da se mijenja hrvatski značaj vukovarskog kraja.
Na početku ovog razdoblja u Vukovaru je vrlo snažan radnički pokret, koji svoje uporište nalazi u neriješenom socijalnom i nacionalnom pitanju u tadašnjoj jugoslavenskoj državi.
Pored svih pritisaka velikosrpske politike toga doba u Vukovaru je sačuvana snažna hrvatska nacionalna svijest i s olakšanjem je dočekano osnivanje Banovine Hrvatske 1939. godine.
Na žalost, slijede tragični događaji drugog svjetskog rata. Međunacionalni sukobi izazvani ranije sada se zaoštravaju i u Vukovaru. Grad nije pretrpio veća razaranja. Sastav stanovništva znatno se promijenio, posebno progonima židova, Srba i antifašistički orijentiranih Hrvata i iseljavanjem Nijemaca pred kraj i poslije rata.
Poslije 1945. godine u novoj jugoslavenskoj državi cijeli Srijem je odvojen od hrvatskih zemalja. Vukovarsko-iločki kraj, ostao je u sastavu Hrvatske u administrativnom pogledu činio je općinu Vukovar.
U skladu sa socijalističkim sustavom izvršena je nacionalizacija većine dobara i pretvorena u državno ili kasnije u tzv. društveno vlasništvo. U vukovarskom kraju dolazi do brze industrijalizacije, iznad prosjeka u odnosu na ostale dijelove Hrvatske. Na žalost industrija je usko specijalizirana, neatraktivna s masovnim zapošljavanjem radne snage. U isto vrijeme agrarna proizvodnja je autarhična. Godine 1990. od ukupno zaposlenih u gospodarstvu vukovarskog kraja oko 60% radi u industriji a samo 12% u poljoprivredi, u tzv. društvenom sektoru.
Vlast se u socijalističkoj Jugoslavenskoj državi krila iza komunističke ideje i parole »bratstva i jedinstva«. Ustvari to je bila unitaristička i velikosrpska vladavina. Na svim važnijim položajima u gospodarstvu, politici i upravi bili su uglavnom Srbi. Isticanje hrvatske ideje ili odlazak u crkvu donosili su progone. Hrvatski dom u Vukovaru djelomice je srušen i pretvoren u dom kulture, da mu se zametne trag. U hrvatskom gradu Vukovaru Hrvati su zapravo bili stanovnici drugog reda.
