Hrana
Većina hotela i pansiona u Hercegovini nudi jednostavan kontinentalni doručak ili mali buffet s hladnim narezcima, sirom i ponekad tvrdo kuhanim ili prženim jajima. Određeni restorani i kafići nude jela poput jaja na oko, omleta ili palačinki, ali tipični engleski, australski ili američki doručak bit će rijetkost. Na mjestima poput Međugorja gdje su navikli na šunku i jaja, moguće je pronaći obilan doručak. U većim gradovima povremeno će biti restorana koji poslužuju “engleski doručak”.
Svi putnici trebali bi posjetiti buregdženicu (trgovinu sa slanim pitama) i isprobati poznata tradicionalna jela od pite poput bureka, zeljanice, sirnice i krompiruše tijekom svog putovanja, posebno ako putuju s ograničenim proračunom. Sva ova jela pripremaju se od nule i tradicionalna su jela od osmanskih vremena. Burek je pita s mesom umotana u tanko tijesto; zeljanica se pravi od špinata i sira; sirnica se pravi od svježeg domaćeg sira; a krompiruša je krumpir narezan na kockice s začinima. Obično je jedna porcija dovoljna da vas zasiti i koštat će oko 3–5KM. Mogli bi vas pitati želite li pavlaku na vrhu, svježi vrhnje koje odlično ide uz pitu. Tanak jogurt također je popularno piće uz vašu pitu.
Većina mesa ovdje, bilo da se radi o piletini, govedini, janjetini ili svinjetini, svježe je s planinske strane. Uobičajena praksa je uzgajati sve životinje na otvorenom, bez dodanih hormona ili kemikalija. Većina ljudi kaže da mogu osjetiti razliku.
Za one s ljubavlju prema slatkim, potražite slastičarnicu (slastičarsku radnju): pekaru ili slastičarnu koja se fokusira na slastice poput kolača, štrudli, kolačića i čokolada. Ponekad poslužuju i sladoled. Neki slastičarnice nude poslastice koje su pripremljene u njihovoj radnji, dok drugi poslužuju izbor iz industrijskih pekara.
Piće
Najveće prirodno bogatstvo Hercegovine je preplavljujuća količina visokokvalitetne pitke vode, kako svježe tako i mineralne. Gotovo svaki grad imat će javne česme, posebno ispred džamija. Ova voda je sasvim prikladna za piće. Mnoge cestovne česme izgrađene su čak i prije Titovog vremena, za pješačenje ili putovanje konjem. Sve su to podzemne česme napajane akviferima – voda je ukusno hladna.
Lokalno pivo je izuzetno jeftino: polulitarska boca košta samo 2KM u trgovini i 3-5KM u baru. Najbolja lokalna industrijska piva su Sarajevsko, Nektar, Premium i Hercegovačko. Ožujsko je dobro hrvatsko pivo koje se također proizvodi lokalno. Točeno pivo je otprilike trećina standardne europske cijene. Uvozna piva su razumno cijenjena i dostupna su u većini barova, restorana i kafića. Lokalna zanatska piva polako postaju popularna među mladima i dostupna su u nekoliko pubova u Sarajevu, Mostaru i drugdje. Neke su izvrsne. Old Bridž pivovara iz Hercegovine proizvodi pouzdano ukusno pivo.
Hercegovina još uvijek nije postala svjetski poznato ime u svijetu vina, ali nemojte se iznenaditi ako za nekoliko godina taj odličan gutljaj Žilavke ili Blatine koji ste pili tijekom posjeta bude naveden kao jedno od najboljih novih vina iz ‘trećeg svijeta’. Vinarske tradicije Hercegovine datiraju još iz rimskih vremena. Dijeleći sličnu klimu i gornji sloj tla kao Dalmacija, pikantni crveni i suhi bijeli okusi Hercegovine lako se mogu usporediti s nekim od najfinijih vina Hrvatske. Tražite domaća vina poput Blatine, Vranca i Žilavke iz gradova Mostar, Čitluk, Ljubuški, Stolac, Međugorje i Trebinje. Najbolje od najboljih dolaze iz vinarija Andrija, Gentille, Nuić, Brkić, vina manastira Tvrdoš i vinarije Vukoje.
